Sindikat je trajna organizacija koju su stvorili radnici i koju radnici vode. Sindikat je dobrovoljna organizacija ustrojena na demokratskim principima i na načelima uzajamnog poštivanja i solidarnosti. Sindikat može predstavljati radnike u određenoj gospodarskoj grani ili u određenom trgovačkom društvu/ustanovi, a uspostavlja se kako bi poboljšao i održao razinu plaća, naknada i uvjeta na radu. Radnik pojedinac sam, bez sindikata, ne može se suprotstaviti poslodavcu u zaštiti i unaprjeđenju svojih prava.

Sindikati imaju određena zakonska prava i ovlasti, a najvažnije pravo iz Zakona o radu je pravo na kolektivne pregovore s poslodavcem. Hrvatski zakoni za radnike propisuju minimalna prava kao što su npr. minimalna plaća, minimalni broj dana godišnjeg odmora, stoga je zadaća Sindikata da kroz pregovorima sa poslodavcima uspiju ishoditi potpisivanje kolektivnih ugovora u kojima bi plaće i prava radnika bila veća.

Primjerice kroz kolektivni ugovor razrađuju se plaće prema tarifnim razredima, ovisno o stručnoj spremi radnika, složenosti radnog mjesta i odgovornosti, broj dana godišnjeg odmora ugovara se prema stupnju stručne spreme, dužini radnog staža u poduzeću, uvjetima na radu i osobnim psihofizičkim karakteristikama radnika. Kolektivni ugovorom ugovaraju se i prava radnika koja nisu obuhvaćena Zakonima. Zakon o radu tako propisuje samo pauzu za dnevni obrok radnika, a kolektivni ugovorom se ugovara naknada za prehranu radnika. Zakon nadalje propisuje pravo na godišnji odmor, a kolektivnim ugovorom se propisuje naknada za vrijeme godišnjeg odmora i slično.

Ukoliko u poduzećima nema kolektivnog ugovora, onda sva prava radnika poslodavci propisuju sami što je za radnike najčešće vrlo nepovoljno, jer poslodavci u pravilu prava radnika zadržavaju na najnižim razinama odnosno onim minimalnima koje propisuju zakoni. Stoga je važno da se radnici udružuju u sindikate, jer samo na taj način organizirani radnici imaju pravo na poslodavce vršiti pritisak raznim industrijskim akcijama, prosvjedima pa čak i štrajkom.

Na kraju, važno je reći da je i sam Zakon o radu, kao i Zakon o minimalnoj plaći, Zakon o zaštiti na radu kao i svi drugi zakoni koji pokrivaju i reguliraju područje radnog zakonodavstva, rezultat isključivo dugogodišnjeg djelovanja sindikalnog pokreta u Hrvatskoj, te tripartitnog socijalnog dijalog u kojem sudjeluju sindikati, poslodavci i predstavnici državne vlasti.

ZATO da bi se zaštitili na poslu
ZATO da bi poboljšali uvjete na radu
ZATO da bi mogli kolektivno pregovarati
ZATO da bi se mogli izboriti za veću plaću i viši životni standard
ZATO da bi od svog rada mogli dostojanstveno živjeti
ZATO što su interesi poslodavaca potpuno suprotni od interesa radnika
ZATO što poslodavci očekuju više rada za što manju plaću, a radnici dostojnu plaću za svoj rad.

Radnici se u sindikat učlanjuju dobrovoljno. U sindikat se možete učlaniti kod svojeg sindikalnog povjerenika u poduzeću, a ako u vašem poduzeću sindikat još nije organiziran, možete ispuniti pristupnicu na naslovnoj stranici ovog weba i poslati ju na adresu Sindikat PPDIV, Ljudevita Posavskog 5, 10 000 Zagreb ili ju možete donijeti osobno na ovu adresu gdje se nalazi središnji ured našeg sindikata.

Radni odnos se zasniva potpisivanjem Ugovora o radu. Ugovor o radu je dvostrani akt koji potpisuju radnik i poslodavac. U pravilu se Ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme osim ako Zakonom o radu nije drugačije određeno.

Ako vam je poslodavac upisao u Ugovor o radu da je sklopljen na određeno vrijeme, onda vam radni odnos prestaje istekom roka utvrđenim tim ugovorom. U ugovorima na određeno vrijeme poslodavci obično upisuju da se radni odnos zasniva radi privremenog povećanja obima posla, a ugovor na određeno vrijeme može se ponuditi radniku radi zamjene nekog radnika na bolovanju ili porodnom dopustu i dr.

Ako poslodavac s vama nije sklopio Ugovor o radu u pisanom obliku, dužan vam je prije početka rada izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Ako poslodavac prije rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku niti mu ne izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor na neodređeno vrijeme.

Opći uvjet za sklapanje Ugovora o radu je da imate najmanje 15 godina, a posebni uvjeti mogu biti određeni zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Ugovor o radu ne morate odmah potpisati, već ga imate pravo odnijeti, pokazati svom sindikalnom povjereniku ili pravniku te ga potpisati.

Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pismenom obliku i potpisan, u protivnom je nevažeći.

Kao jedan od načina na koji može prestati ugovor o radu, Zakon o radu propisuje (NN 93/14, 127/17, 98/19) sporazum o prestanku toga ugovora. To je jedan od najčešće korištenih oblika i načina prestanka ugovora o radu. Zakon o radu ne propisuje iz kojih se razloga može sklopiti sporazum o prestanku ugovora o radu. Važno je da između poslodavca i radnika dođe do suglasnosti volja, jer samo o tome ovisi kada će se sporazum napisati i potpisati. Sporazum pretpostavlja da su se navedeni subjekti složili u svojim interesima i o tome usuglasili. Inicijativu za sporazumni prestanak ugovora o radu mogu dati poslodavac i/ili radnik, iako je u praksi češća inicijativa radnika. Svaki sporazum bolji je od otkaza ugovora o radu. Različiti su razlozi da radnik predloži, a poslodavac prihvati (ili obratno) sporazum: mirovina, drugi posao, nesposobnost za rad i dr. Ima sporazuma o prestanku ugovora o radu i zbog stimulativnih otpremnina, pa i zbog složenog postupka otkazivanja ugovora o radu, iza kojeg može uslijediti individualni radni spor s neizvjesnim posljedicama.

Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pismenom obliku i potpisan, u protivnom je nevažeći. Bez pisane forme dolazi do brojnih zlouporaba i pravne nesigurnosti. Oba subjekta potpisuju sporazum osobno ili po punomoćniku. Nastaje nakon inicijative i ponude jedne strane i prihvata ponude s druge strane, ali u određenom sadržaju, vremenu i prostoru. Niti jedan drugi oblik osim pisanog ne dolazi u obzir. Zakon o radu ne propisuje obvezni sadržaj sporazuma o prestanku ugovora o radu. Sugerira se ovaj sadržaj: ugovorne strane, mjesto i dan potpisivanja sporazuma, oznaka da se radi o sporazumu o prestanku ugovora o radu, dan prestanka (zaključivanja) radnog odnosa, otpremnina (iznos, način isplate, plaćanje poreza), korištenje godišnjeg odmora, primopredaja posla (ažuriranje poslova i dr.), eventualno ugovorena zabrana utakmice, ostale obveze jedne ili druge strane (a ako međusobnih obveza nema, to treba napisati), odricanje od nekih prava (radnik se može odreći samo prava koja su dospjela) i drugo.

Poslodavac može odmah po sporazumu, ako želi, zaposliti novog (drugog) radnika na radno mjesto (poslove koje je radnik obavljao i prije sporazuma).

Ugovor o radu prestaje:

• Smrću radnika
• Istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme
• Kada radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drugačije ne dogovore
• Dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad
• Sporazumom radnika i poslodavca
• Otkazom
• Odlukom nadležnog suda

Ugovor o radu mogu otkazati i radnik i poslodavac, a postoje dvije vrste otkaza redoviti i izvanredni.

Redoviti otkaz ugovora o radu

Uz opravdani razlog poslodavac može radniku uručiti redoviti otkaz ugovora o radu. Kod redovitog otkaza ugovora o radu radnik ima pravo na korištenje propisanog ili ugovorenog otkaznog roka. Postoji nekoliko vrsta redovitog otkaza ugovora o radu, ovisno o slučajevima i vrlo je važno o kakvom se redovitom otkazu radi jer o vrsti uručenog otkaza ovise i prava radnika za vrijeme nezaposlenosti.

Izvanredni otkaz ugovora o radu

Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Kod izvanrednog otkazivanja ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, poslodavac i radnik moraju imati opravdani razlog za izvanredno otkazivanje bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Neopravdani razlozi za otkaz jesu

• Privremena nenazočnost na radu zbog bolesti ili ozljede
• Podnošenje žalbe ili tužbe, odnosno sudjelovanja u postupku protiv poslodavca zbog povrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilnika o radu, odnosno obraćanje radnika nadležnim tijelima izvršne vlasti
• Obraćanje radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenje prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti